četvrtak, 19. svibnja 2016.

Čujem

Čujem 
Neodlučan korak
Zastane
Krene
Ni kuća ni dom
Tiho kuca u gluho doba
Nije svoj svom
Ne pitam tko je
Uđi sjedni za stol
Slabo je svjetlo
Uljanica gori
Nejasno lice
U bijelom je stvor

Sjedem za stol
Mogu učiniti
Za tebe
Bilo što
Ne boj se mene
Odgovori
Znam
Kažu po svijetu
Ti onaj si ki zna
Nisi li nekoć
Izvora čuvar bio
U ovaj svijet te doveo
Vlastiti skok

Bez riječi zbori
Umorna od ljudi
Bojazni, straha
Plaše se plašta
Kosac skrije kosu 
Zasječe mahom

Smrt me zovnu
Znaš
Pomozi
Umor me svlada
Ne mogu žeti
Strojevi stižu
Jedan umrije na stolici
Sjedeći kao nas dvije
O užetu visi neznani tko

Što da radim 
Vršilica ide 
Umorna sam
Od ljudskoga stvora
Postoji li
Sudba gora
Labirint
Spirala
Reći ću ti jedno
Ključ ja imam
Ne znam gdje su vrata
Dveri što tražiš

Zar ti nisi prolaz
Pitam ju dalje
Ne pijemo ništa
Samo muk
Tišina
Gluho je doba
Noć nas drži
Ogrnute plaštem
Magle i soli
Gubitnici
Stoje
Put se traži
Pobjeda se sanja

Prilegnem na klupu
Kao faseta
Ona za stolom drijema
Umorna
Dijete sniva
Prije dodira
Što uzima bol svijeta
U snu kroz san
Zajedno pred jutro
Tražeći vrata
Koračat ćemo
Uspavana čela
Sloboda
Matrica bez puta
Bez sudbine
Moja i tvoja
Ni nas više
Ovdje nema

Čujem 
Neodlučan korak
Zastane
Krene
Ni kuća ni dom
Tiho kuca u gluho doba
Uđi
Znam tko je
Ne brini
Smrt i sudbina
Jedna na spram druge
Stoje